Desetak radnika nekadašnje Aluminija položilo je vijenac i upalilo svijeće pred nekadašnjom mostarskom tvornicom.

Iako im nije dozvoljeno da priđu kapiji poduzeće kroz koju su godinama prolazili kao pokretač mostarskog giganta, ovime su obilježili drugu godišnjicu gašenja mostarske tvornice.

Okupljeni radnici podsjetili su kako im je rečeno da će početi raditi 330 ljudi a za godinu dana da će doći svi.

Tko se sasadio?

Pero Bebek, bivši predsjednik Skupštine Aluminija, rekao je kako s postojale tri mogućnosti.

Prva je bila državna subvencija.

''To je urađeno u većini europskih zemalja. Na našim sastancima s predstavnicima vlade, premijer je rekao kako je Crna Gora dala subvencije ali da ćemo vidjeti kako će se Crna Gora sasaditi. Ja nisam vidio da su se sasadaili, ali smo se sasadili zato mi prije dvije godine a oni još rade. A imali su 700 milijuna minusa'', rekao je Bebek.

Kaže kako smatra da je druga solucija bila da se u godinama dobrog poslovanja mogla izgraditi hala sa strojevima za finalnu proizvodnju.

''Finalni proizvod je 20 posto skuplji od tone sirovine'', rekao je Bebek i dodao kako je treća solucija bila da se smanji proizvodnja, a da se dio djelatnika prebaci u ljevaonicu.

''Oni ne znaju ili neće. Sedam direktora je poslovalo u minusu od 2012. godine'', rekao je Bebek i naglasio kako nitko ne brine o sudbini bivših radnika koji trebaju sebi osigurati mirovinu.

Bebek smatra kako 70 posto ljudi iz Aluminija sada nema posao.

Milan Badalić radnik od 1982. godine koji je stekao pravo na mirovinu lani, ali je dobio odbijenicu jer mu nedostaje 22 mjeseca radnog staža.

''Išli smo kod gospodina Čovića. On nam je obećao da će s 1. srpnja 100 posto uplatiti. Evo, 1. sedmog je prošao. Nemamo čak ni povratne informacije o čemu se radi. Resorni ministar nam može uplatiti, čak se Federacija obvezala da će nam uplatiti'', rekao je Badalić dodavši da se radi o više od 50 radnika.

Djeca u Njemačkoj

Na pitanje kako živi, bivši radnik mostarske tvornice je rekao kako su mu oba sina u Njemačkoj i da mu oni šalju novac.

Frano Šarac radnik održavanja elektroliza, rekao je kako ni on ne može ostvariti mirovinu i da živi tako da se snalazi.

''Sve je žalosno. Tu sam od 1981. godine. Oni se ne pitaju kako ljudi žive i ne znam kome se više žaliti'', rekao je.

Bivši radnici složni su da nikoga ne zanim kako sada žive.

I lani su radnici učinili isto, a ovih dana ponovno dolaze vijesti o lošoj situaciji s tržištem aluminija.

Aluminij je prestao s radom četiri minute iza ponoći na današnji dan 2019. godina zbog dugovanja koji su premašili 220 milijuna eura. U tome trenutku je radilo oko 900 djelatnika.

Zbog lošeg poslovanja, nekoliko je direktora prijavljeno tužiteljstvu a za sada je potvrđena samo jedna optužnica.